KINEZITERAPIJA u lečenju teniskog lakta

Kineziterapija u lečenju teniskog lakta

Teniski lakat predstavlja bolni sindrom spoljašnje regije lakta. U ovoj regiji se za kost nadlakta pripaja veliki broj mišića koji kontrolišu ručni zglob i pokreću šaku i i prste u pravcu opružanja. Ovi mišići mogu aktivno potpomagati i pokrete savijanja u zglobu lakta. Preopterećenje ovih mišića dovodi do pojave bola, a postepeno može dovesti i do oštećenja tetiva i/ili mišićnih tela u blizini pripoja.

Ovakav sindrom preopterećenja može se javiti kod svake osobe koja obavlja dugotrajan rad jednom rukom kao što su mehaničari, frizeri, stomatolozi. Ipak  najčešće se sreće u populaciji sportista koji se bave tenisom pa odatle i naziv teniski lakat.

Razvoj simptoma je obično postepen. Početne tegobe su u vidu ubrzanog zamaranja ruke i pojave bola pri nekim pokretima najčešće opružanja prstiju. Tegobe se razvijaju u smislu nastanka bola u sve većem broju pokreta i povećanja njegovog  intenziteta.

U zavisnosti od faze u kojoj se započinje lečenje teniskog lakta, vrši se i odabir ciljanih vežbi.

Vežbe treba da budu stimulativne i da uvežbavaju više mišićnih osobina u iste vreme kao i koordinaciju između mišićnih grupa podlakta.

Sledi nekoliko primera vežbi:

1.       Vežbe za razvoj elastučnosti – Početni položaj:  aktivan sedeći ili stojeći  položaj, bolna ruka je opružena u laktu i ručnom zglobu ispred tela, dlan gleda na dole . Aktivnost: slobodnom rukom pacijent hvata šaku i prste,  povlači ih nadole održavajući opružen položaj lakta. Pacijent treba da oseti  umereno istezanje mišića opružača šake i prstiju celom dužinom. U ovom položaju se zadržava dvanaest do petnaest sekundi nakon čega se polako vraća u početni položaj.

2.       Vežbe za povećanje mišićnog tonusa:

i.      Vežbe hvata: pacijent koristi mekanu sunđerastu lopticu ili malo klupko vune. Aktivnost se izvodi u smislu punog hvata svim prstima – stezanje loptice, stisak se zadržava tri do pet sekenudi posle čega sledi jednako dugačak odmor, ciklus se ponavlja deset puta za redem tri do četri puta dnevno.

ii.      Vežbe pojedinačnog hvata: pacijent koristi mekanu lopticu ili klupko vune. Aktivnost se izvodi u smislu hvata u kome učestvije palac sa svakim prstom pojedinačno kroz hvat po tipu pinceta i klešta naizmenično. Stisak traje tri do pet sekundi posle čega se prelazi na hvat sledećim prstom. Treba učiniti tri do pet  serija pritiska svakog prsta.

3.       Vežbe za povećanje snage mišića opružača šake: Pacijent koristi elastičnu traku, sud sa peskom ili vodenu sredinu. Aktivnost se izvodi tako što pacijent vrši opružanje šake protiv otpora  do maksimalnog obima pokreta prvo sa savijenim prstima potom sa opruženim. Vežba se izvodi u sporom ritmu sa osam do deset ponavljanja u seriji.

Pri izvođenju vežbi treba znati da su vreme kontrakcije, vreme realaksacije i broj ponavljanja elementi doziranja opterećenja. Treba voditi računa da se opterećenje zadrži u stimulativnom nivou i dovede do pozitivne adaptacije muskulature i podrži proces zarastanja. Prekomerno izvođenje vežbi može dovesti do pogoršanja tegoba i produžetka vremena oporavka.