Bol u vratu i ramenom pojasu je drugi najčešći bol muskuloskeletnog aparata odmah posle bola u donjim leđima. Bol u vratu i ramenom pojasu može imati razne uzroke, od preopterećenja usled prinudnog položaja, reakcije na psiho-fizički stres, akutnog i odloženog bola usled povrede do reakcije na neka druga oboljenja.
U ovom tekstu obradićemo kineziterapijske vežbe koje su usmerene na preventivu i lečenje bola u vratno raenoj regiji izazvanog hroničnim preopterećenjem ili psihofizičkim stresom, bez neuroloških simptoma ili simptoma akutne traume.
Vrat i rameni pojas predstavljaju funkcionalnu celinu u smislu kontrole položaja i pokreta glave i celokupnog gornjeg kinetičkog lanca (rameni pojas i obe ruke). Sam vratni kičmeni segment je najpokretljiviji deo kičmenog stuba što ga čini i osetljivim na povećano posebno statičko opterećenje. Takođe svaki pokret ruke, kontrolisan ili iznenanadan, ima svoje uporište upravo u ovoj regiji, što dodatno usložnjava već kompleksnu funkciju ovog dela kičme.
Zanimljivo je i da najveći broj mišića koji konrolišu vratno ramenu regiju u stvari polazi iz nižih regija grudnog koša gde se pripaja za nastavke grudnih kičmenih pršljenova. Pa u kineziterapiji za početak vratnog kičmenog segmenta uzimama 10-ti grudni pršljen a ne anatomski 7-mi vratni.
Zato, aktivacija muskulature grudne i paralopatične regije i predstavlja osnov za preventivu i za lečenje muskuloskeletnog bola izazvanog preopterećenjem ili stresom.
Program vežbi:
Početni položaj – Sedeći sa šakamo položenim na krilo i dlanovima okrenutim na gore.
Ovakav položaj ruku rasterećuje rameni pojas i isključuje potencijalnu aktivaciju oduparanja ruku koja može smanjiti efikasnost predstojećih vežbi.
Vežba 1.
Aktivnost: Podizanje ramena na gore u simetričnom obrascu. Vežba se izvodi u sporom ritmu uz neometano, normalno disanje. Zadržavanje u aktivnom položaju treba da bude do 6 sekundi, koliko traje i pauza između ponavljanja u početnom položaju.
Vežba 2.
Aktivnost: Spajanje lopatica bez promene visine ramena. Vežba se izvodi u sporom ritmu uz neometano, normalno disanje. Zadržavanje u aktivnom položaju treba da bude do 6 sekundi, koliko traje i pauza između ponavljanja u početnom položaju.
Vežba 3.
Aktivnost: Kruženje ramenima unazad u simetričnom obrascu. Vežba se izvodi u sporom ritmu uz postepeno povećanje obima pokreta.
Početni položaj – Sedeći sa rukama odmaknutim od tela pod 90 stepeni i savijenim laktovima pod 90 stepeni.
Vežba 4.
Aktivnost: Iz početnog položaja ruke se rotiraju ka spolja u oba zgloba ramena u simetričnom obrascu. Cilj je postići maksimalnu spoljašnju rotaciju i osetiti kako se lopatice „lepe“ za grudni koš. Ovakva aktivnost treba da traje uz pojačavanje do 6 sekundi koliko traje i odmor u početnom položaju. Treba napomenuti da tokom izvođenja ove vežbe ne treba težiti spajanju lopatica.
Možda ste primetili da nismo prikazali vežbe u kojima se vratna kičma pomera prema maksimalnim položajima u svim pravcima, to je zato što prilikom propisivanja takvih vežbi treba uzeti u obzir nekoliko dodatnih papametara koji su individualni i prema kojima ovakve vežbe treba dozirati.
Pokrete glave i vrata u svakodnevnim aktivnostima treba izvoditi u bezbolnim obimima. Nagla zabacivanja glave, izazivanje kvrckanja vrata i slične „olakšavajuće pokrete „ treba izbegavati.
Vežbe koje su predstavljene u ovom tekstu dovešće do regilacije tonusa i povećanja grube mišićne snage vratno ramene muskulature i pozitivno će uticati na uspostavljanje kvalitetnije neuromotorne kontrole celog gornjeg kinetičkog lanca.
Vežbe treba izvoditi svaki dan i do nekoliko puta dnevno. Program je posebno povoljan za osobe koje puno rade u sedećem prinudnom položaju jer ih mogu lako izvesti u pauzama radnih aktivnosti.